Postoje određeni glasovi u njemačkom jeziku, koji nemaju svoje slovo, to već znamo. Na sreću nema ih puno. Jedan od tih glasova je glas š.
Glas š nalazimo u nekoliko kombinacija slova:
Sch – š
Osnovna kombinacija slova, koja nas vodi do glasa š je kombinacija 3 slova – sch.
Ovo je prilično česta kombinacija. Mnoge riječi počinju sa ovom kombinacijom slova, dakle sa glasom š. Ali, pošto ne postoji zasebno slovo, tražimo ih u riječniku pod slovom s.
Ovo je jedan od razloga što je deo sa slovom s u njemačkim rečnicima, po broju riječi najveći.
1. – sch na početku riječi:
schön, schlafen, Schrank, schreiben, Schuh, Schwan, Schublade, Schneemann, Schecke, Schmetterling, Schnalle
2.- sch na kraju riječi:
Tisch, Fisch, komisch
Druga kombinacija slova u kojoj se javlja glas š je dvojaka:
1. – s ispred p -sp se čita kao šp
sp – šp
spät, Spiegel, spielen, Spinne, springen, sprechen, Speise
2. s ispred t – st se čita št
Sterne, Steckdose, Stein, steigen, stellen, Stiefel, Stieglitz, Stirn, Stock, Stroch, Strumpf
Sada je potrebno malo pažnje i opreznosti.
1. – Ova kombinacija sp = šp i st = št važi samo kada se nalazi na početku riječi.
Unutar riječi čita se kako piše: sp = sp i st = st
Donnerstag ili Gast ćemo pročitati st – donerstag i gast.
2.- Obratiti pažnju na složene riječi, koje, kako dobro znamo Njemci obožavaju.
U riječi Hauptstraße imamo riječ nastalu od pridjeva haupt, glavni i imenice Straße, ulice. Pošto je u pitanju složena riječ, st ćemo čitati kao št.
Da to pokažemo na dijelu, kako se kombinuje pisanje i čitanje glasa š, poslužiće nam čuveni fudbaler Švajnštajger.
Imamo dva š u njegovom prezimenu.
Prvo š pišemo sch a drugo pošto je tu u kombinaciji sa t pišemo sa st. Iako je st u sredini riječi ovo prezime je složena riječ i zato ostaje slovo š.
Dakle pišemo:
Schweinsteiger